Hram je sveto mesto, i kada čovek ulazi u njega mora ulaziti tiho, lagano i sa dubokim strahopoštovanjem. Kad se dođe do crkvenih vrata, malo se zastane, prekrsti se i lagano pokloni prema hramu. Ako je gužva, strpljivo se čeka da se kupe sveće.
Kad se sveće kupe, odlazi se mestu gde se pale sveće vodeći računa da se leđa ne okrenu oltaru ili svešteniku u toku kađenja.
Prekrsti se, celiva se sveća i nameni se za šta se pali
(na primer: ”Ovu sveću za zdravlje mome bratu Jovanu, neka ga Gospod pomiluje i spase” ili “Ovu sveću za pokoj duše moga dede Nikole, Bog da mu duši prosti”). Sveće za zdravlje se pale u gornjem delu svećnjaka ili gorionika, a za pokoj duša u donjem delu. Kada se sveće zapale, onda se tiho, kao senka, a pogotovо ako je Bogosluženje u toku, odlazi i celivaju se celivajuće ikone.
Zato je najbolje doći na službu desetak minuta pre početka Bogosluženja, jer se kasnijim hodanjem kroz hram ometa Bogosluženje i pažnja vernika.